Simulator sljepoće za boje

Kako koristiti simulator sljepoće za boje

1. Ispusti sliku na zonu za ispuštanje ili klikni na nju da odabereš datoteku (JPG, PNG, WebP, GIF…). Možeš kliknuti i Koristi uzorak slike da učitaš testnu tablicu nijansi i parova boja koje se lako miješaju.
2. Odaberi Vrstu poremećaja vida boja: Protanopija, Deuteranopija, Tritanopija, njihove blaže oblike Protanomalija, Deuteranomalija i Tritanomalija ili Akromatopsija.
3. Za tri anomalna tipa postavi Jačinu od 10 % do 90 %.
4. Odaberi Prikaz: Jedno pored drugog prikazuje izvornik i simulaciju jedno do drugog; Klizač ih stavlja jedno preko drugog pa razdjelnicu možeš povlačiti preko slike.
5. Klikni Preuzmi simuliranu sliku da rezultat spremiš kao PNG.

Slika nikad ne napušta tvoj uređaj: čita se i obrađuje u tvom pregledniku. Vrlo velike slike smanjuju se na 1600 piksela po najdužoj stranici da simulacija ostane brza.

Vrste sljepoće za boje

Normalan vid boja temelji se na tri vrste čunjića, osjetljivih na duge (L, „crveno“), srednje (M, „zeleno“) i kratke (S, „plavo“) valne duljine.

• Protanopija i protanomalija: čunjići L nedostaju ili su pomaknuti. Crvena izgleda tamnije i miješa se sa zelenom i smeđom. Oko 1 % muškaraca ima svaki od tih oblika.
• Deuteranopija i deuteranomalija: čunjići M nedostaju ili su pomaknuti. Deuteranomalija je daleko najčešći poremećaj, pogađa oko 5 % muškaraca europskog podrijetla; crvenu, narančastu, žutu i zelenu teško je razlikovati.
• Tritanopija i tritanomalija: pogođeni su čunjići S. Miješaju se plava i zelena te žuta i ružičasta. Rijetka je (znatno ispod 0,1 %) i jednako pogađa muškarce i žene.
• Akromatopsija (monokromacija štapića): nema funkcionalnih čunjića pa se svijet vidi u nijansama sive, često uz osjetljivost na svjetlo. Pogađa oko 1 osobu na 30 000. Simulacija prikazuje samo luminanciju slike.

Sve u svemu, otprilike 1 muškarac od 12 i 1 žena od 200 ima neki oblik poremećaja vida crvene i zelene boje.

Kako radi simulacija

Alat koristi fiziološki utemeljen model autora Machado, Oliveira i Fernandes (2009), „A Physiologically-based Model for Simulation of Color Vision Deficiency“, IEEE Transactions on Visualization and Computer Graphics 15(6). Autori su objavili po jednu matricu 3 × 3 za svaki poremećaj i svaku jačinu od 0 do 1 u koracima od 0,1; alat za tipove na „-opiju“ koristi jačinu 1, a za anomalne tipove interpolira između objavljenih koraka.

Te matrice definirane su za linearni RGB. Zato se svaki piksel dekodira iz sRGB-a u linearno svjetlo, množi matricom, ograničava na dopušteni raspon i ponovno kodira u sRGB. Izravna primjena matrica na gama-kodirane vrijednosti, kako rade mnogi brzi filtri, čini crvenu znatno pretamnom. Akromatopsija koristi standardne sRGB težine luminancije (0,2126, 0,7152, 0,0722).

Simulacija je aproksimacija. Stvarni vid boja razlikuje se od osobe do osobe, a zaslon ne može točno prikazati što netko drugi doživljava. Upotrijebi je za pronalaženje problema, a zatim ih, kad možeš, provjeri sa stvarnim korisnicima.

Savjeti za dizajn prilagođen daltonistima

• Nikad se ne oslanjaj samo na boju: dodaj oznake, ikone, uzorke ili podcrtavanje.
• Izbjegavaj parove crvena/zelena za stanja dobro/loše; plava/narančasta mnogo je sigurnija.
• Zadrži veliku razliku u svjetlini između boja koje se moraju razlikovati. Provjeri to s Akromatopsija: ako dva područja izgledaju kao ista siva, mnogima će biti teško.
• Testiraj grafikone, karte, oznake statusa i greške u obrascima, ne samo fotografije.