Simulator daltonizma

Kako koristiti simulator daltonizma

1. Spusti sliku u zonu za spuštanje ili klikni na nju da odabereš datoteku (JPG, PNG, WebP, GIF…). Možeš i kliknuti Koristi probnu sliku da učitaš probnu tabelu nijansi i parova boja koji se lako miješaju.
2. Odaberi Vrsta poremećaja vida boja: Protanopija, Deuteranopija, Tritanopija, njihove blaže oblike Protanomalija, Deuteranomalija i Tritanomalija ili Ahromatopsija.
3. Za tri anomalna tipa postavi Jačina od 10 % do 90 %.
4. Odaberi Prikaz: Jedno pored drugog prikazuje original i simuliranu sliku uporedo; Klizač stavlja jednu preko druge da možeš povlačiti liniju podjele preko slike.
5. Klikni Preuzmi simuliranu sliku da rezultat sačuvaš kao PNG.

Slika nikada ne napušta tvoj uređaj: čita se i obrađuje u tvom pregledniku. Veoma velike slike smanjuju se na 1600 piksela po najdužoj stranici da simulacija ostane brza.

Vrste sljepoće za boje

Normalan vid boja oslanja se na tri vrste čunjića, osjetljivih na duge (L, „crvena“), srednje (M, „zelena“) i kratke (S, „plava“) talasne dužine.

• Protanopija i protanomalija: L čunjići nedostaju ili su pomaknuti. Crvene boje izgledaju tamnije i miješaju se sa zelenim i smeđim. Oko 1 % muškaraca ima svaki od ovih oblika.
• Deuteranopija i deuteranomalija: M čunjići nedostaju ili su pomaknuti. Deuteranomalija je daleko najčešći poremećaj, javlja se kod oko 5 % muškaraca evropskog porijekla; crvena, narandžasta, žuta i zelena teško se razlikuju.
• Tritanopija i tritanomalija: pogođeni su S čunjići. Miješaju se plava i zelena te žuta i ružičasta. Rijetka je (znatno ispod 0,1 %) i podjednako pogađa muškarce i žene.
• Ahromatopsija (monohromazija štapića): nema funkcionalnih čunjića, pa se svijet vidi u nijansama sive, često uz osjetljivost na svjetlo. Pogađa oko 1 osobu na 30 000. Simulacija prikazuje samo luminanciju slike.

Ukupno, otprilike 1 od 12 muškaraca i 1 od 200 žena ima neki oblik poremećaja vida crvene i zelene boje.

Kako simulacija funkcioniše

Alat koristi fiziološki zasnovan model autora Machado, Oliveira i Fernandes (2009), „A Physiologically-based Model for Simulation of Color Vision Deficiency“, IEEE Transactions on Visualization and Computer Graphics 15(6). Autori su objavili po jednu matricu 3 × 3 za svaki poremećaj i za svaku jačinu od 0 do 1 u koracima od 0,1; alat za tipove na „-opija“ koristi jačinu 1, a za anomalne tipove interpolira između objavljenih koraka.

Te matrice su definirane za linearni RGB. Zato se svaki piksel dekodira iz sRGB u linearno svjetlo, množi matricom, ograničava na dozvoljeni raspon i ponovo kodira u sRGB. Primjena matrica direktno na gama-kodirane vrijednosti, kako rade mnogi brzi filteri, čini crvene boje previše tamnim. Ahromatopsija koristi standardne sRGB težine luminancije (0,2126, 0,7152, 0,0722).

Simulacija je aproksimacija. Stvarni vid boja razlikuje se od osobe do osobe, a ekran ne može tačno prikazati ono što neko drugi percipira. Koristi je da pronađeš probleme, a zatim ih, kad možeš, provjeri sa stvarnim korisnicima.

Savjeti za dizajn prilagođen daltonistima

• Nikada se ne oslanjaj samo na boju: dodaj oznake, ikone, uzorke ili podvlačenje.
• Izbjegavaj parove crvena/zelena za stanja dobro/loše; plava/narandžasta je mnogo sigurnija.
• Zadrži jaku razliku u svjetlini između boja koje se moraju razlikovati. Provjeri to s opcijom Ahromatopsija: ako dva područja izgledaju kao ista siva, mnogim ljudima će biti teško.
• Testiraj grafikone, karte, značke stanja i greške u obrascima, ne samo fotografije.